Trošna kamena kućicaŽuta oronula vrataU toj staroj kućiciTužna majka spavaŽivotom iscrpljenaNedaćama izmučenaGodinama bolesnaAl' razumom uvijek prisutnaLeži tužna majkau tišini sasvim samaSuza niz lice kreneDuša je počela da vene